U okviru programa 41. smotre jugoslovenske umetnosti (da, da, još uvek se tako zove…) „Mermer i zvuci“, 12. septembra 2006. godine, Narodno pozorište iz Beograda je gostovalo sa predstavom „Laža i paralaža“.
Predstavu je režirao Jug Radivojević a glavne uloge su igrali Milan Gutović i Nataša Ninković.
Na radost poštovalaca pozorišne i umetnosti uopšte, sala dvorane „Park“ bila je ispunjena skoro do poslednjeg mesta. Ruku na srce, sva mesta i nije moguće zauzeti jer je najmanje 10% stolica polomljeno ili uništeno dovoljno da na njih ne može da se sedne, ali je ipak bilo puno.
Glumci su u potpunosti opravdali brojnost i očekivanja publike, pa je to bilo jedno lepo veče uz smeh. Sterija je ukazao na naše mane i različite sposobnosti koje se ne menjaju vremenom.
Prijatno iznenađenje za mene lično je bila Nataša Ninković, koju sam prvi put gledala u pozorišnoj predstavi. Stekla sam utisak da je baš dobra glumica kojoj se na licu vidi svaka promena zahtevana ulogom, za razliku od mnogih TV serija ili filmovima u kojima mi je delovala prilično hladno i odsutno.
Još jednom, bravo. I gostima a i publici.
Izgleda da ima (još) malo nade za naš mali grad …
Ko je uopšte sada vlasnik nesrećne dvorane “Park”?
Vlasnik nesrećne dvorane je i dalje Centar za kulturu i obrazovanje. Obzirom da su prošlih meseci uvodili grejanje, možda nekad zamene/poprave stolice i pstave nove zavese. Možda.
I novo platno, i novu pozornicu, i novo ozvučenje …
A i krečenje ne bi bilo na odmet.
Ili možda tražim previše?